Standardizacija jezika i stvaranje država u bivšoj Jugoslaviji
Palabras clave:
nacionalizam, jezik, dijalekat, identitet, istorijski narativResumen
Etničke grupe Južnih Slovena koje su činile bivšu Jugoslaviju uglavnom su pripadale lingvističkom jezgru nastalom oko jednog jezika koji je obuhvatao dve varijante i koji je bio poznat pod imenom srpskohrvatski- hrvatskosrpski. Od osnivanja socijalističke Jugoslavije, pa sve do njenog raspada, dve suprotstavljene ideološke snage (centrifugalna i centripetalna), grupisane oko Beograda, sa jedne, i Zagreba, sa druge strane, kružile su oko vladajuće Komunističke partije. Često su dovodile do političkih kriza koje su se neretko pretvarale u nacionalne, etničke i/ili kulturne krize, a samim tim i lingvističke. To je otežalo i nanelo štetu razvoju zajedničkog jugoslovenskog narativa. Kada je jugoslovenski komunizam propao i kada su iz etničkih sukoba počele da se rađaju nove države-nacije, nacionalistička logika uzajamnog isključenja i produbljivanje razlika doveli su do nasilnog kršenja lingvističkih normi, te je svaki jezik morao da bude nazvan imenom etničke grupe koja se njime služila. Od tada se, paradoksalno, pojmovi bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski odnose na različite, a opet iste jezike.
Citas
Alexander, Ronelle, and Ellen Elias-Bursać. (2010). Bosnian, Croatian, Serbian, a Textbook: With Exercises and Basic Grammar. Madison, Wis: University of Wisconsin Press.
Anderson, Benedict. (1983). Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism. New York: Verso.
Bailyn, John F. (2011). “To What Degree Are Croatian and Serbian the Same Language?: Evidence from a Translation Study”, en Journal of Slavic Linguistics. 18: 181-219.
Baotić, Josip. (1999). “Standardni jezici štokavskog narječja", en Čedić, Ibrahim. Simpozij o bosanskom jeziku (zbornik radova). Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu.
Bernárdez, Enrique. (1999). ¿Qué son las lenguas? Madrid: Alianza Editorial.
Casad, Eugene H.. (1974). Dialect Intelligibility Testing. Norman: Summer Institute of Linguistics of the University of Oklahoma.
Ćirilov, Jovan. (2010). Hrvatsko-srpski ječnik inačica i srpsko-hrvatski rečnik varijanata. Novi Sad: Prometej.
Clyne, Michael G.. (1992). Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Berlin: Mouton de Gruyter.
Despalatović, Elinor Murray. (1986). “The Illyrian Solution to the Problem of Modern National Identity for the Croats”, en Balkanistica.7: 5-94.
Đorđević, Živa.. (1963). Tako je rođena nova Jugoslavija: Zbornik sećanja učesnika drugog zasedanja Avnoj-a. Beograd: Kultura.
Fichte, J. G., (1964). Discursos a la Nación Alemana. Buenos Aires: Pleamar.
Fine, John V. A.. (2006). When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Medieval and Early-Modern Periods. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Greenberg, Robert. (1999). “In the Aftermath of Yugoslavia's Collapse: The Politics of Language Death and Language Birth”, en International Politics, 6:141-58.
Jahić, Dževad. (1999). Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. Sarajevo, Zenica.
Kordić, Snježana. (2010). Jezik i nacionalizam. Zagreb: Durieux.
Lukić, Reneo, and Lynch, Allen. (1996). Europe from the Balkans to the Urals: the disintegration of Yugoslavia and the Soviet Union. Oxford University Press.
Matasović, Ranko. (2008). Poredbeno - Povijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Osolnik, Vladimir. (2004). O južnoslavenskim književnostima i njihovim jezicima. Rijeka: Riječ.
Protuđer, Ilija. (2000). Pravilno govorim hrvatski: 3. Split: Matica Hrvatska.
Ramet, Sabrina. (1992). Nationalism and Federalism in Yugoslavia, 1962-1991. Bloomington: Indiana University Press.
Spalatin, Christopher. (1975). “The Rise of the Croatian Standard Language”, en Journal of Croatian Studies, 16: 8-18.
Swimelar, Safia. (2012). “Education in Post-War Bosnia: the Nexus of Societal Security, Identity and Nationalism”, en Ethnopolitics, 9.
